home

PRODUKCIJA INFLACIJE

autor: Gabriela Vasić

                                 

                                 Kad sam se pojavila kao umetnik, počela sam sa nekonvencionalnim umetničkim materijalima i materijalima od prolaznog karaktera. Razlog ovome može biti viđen u bednim ekonomskim okolnostima zemlje u kojoj živimo, koju su potresali ratovi i inflacija devedestih. Šta se može učiniti tamo gde je sve nemoguće? Pošto nije postojalo stvarno umetničko tržište savremenih dela mlađih umetnika, odlučila sam da ne proizvodim radove za koje su potrebne velike materijalne investicije, tako da sam počela sa štampanim kuponima, intervencijama na nađenim predmetima i vizuelnim performansima.

                                 Prvi radovi koje sam izlagala su nastali kao plod opservacije arhitektonike urbanog okruženja. Pravila sam male objekte, crteže i zidne svetlosne instalacije od papira i metala koristeći zid galerije kao prostor za urbano asocijativni ambijent 1).

 

Različiti materijali su korišćeni u lejerima kako bi ilustrovali “međupovezanost” između sistema (umetničkog, društvenog). Bilo da su nađeni, pa na njima vršena intervencija, bilo mašinski izrađeni, kritika je radove videla kao “revival” duha visoke estetizacije Bauhus-a koja se bavila nezavisnim modernističkim aspektima likovnosti kao što su Svetlost, Linija, Forma, Boja i Kompozicija. Uskoro potom sledi performans sa stolicama 2) kojima se ispisuje reč “Performance”, te radovi sa promenjljivim strukturama koje bi kasnije mogle da se recikliraju za potpuno nove kompozicije 3), upotrebom PVC (juvidur) dizajnerskih folija, samih i u kombinaciji sa ogledalima i reflektorima.

Galerija Doma omladine Beograd, 1996.

 

   2) SKC, Beograd, performans„100LICA“              

 3)Svetlosni niz, 1998. Galerija DOB, Beograd

1] Galerija FLU, 1992., Galerija Paleta, KCB Bgd. 1995. i Galerija DOB, Bgd. 1996.

2U performansu „100lica“, 1997. SKC, Bgd., reč je o igri izmedju pojma PERFORMANS i predmeta STOLICA koji svoje poreklo "prepoznaje" u novonastalom značenju datog pojma-pojave. Naime, starofrancuska reč parfourmen  u staroengleskom se javlja u verziji parformen, što nema veze sa formom  već sa fournier - završiti, izvesti do kraja, postaviti (predstavu na scenu) u prostoru, a od toga u engl. reč proistekla iz glagola to furnish je furniture. Stoga, predmet – nameštaj, završen, ceo od liva, industrijski oblikovan kojim se izvodi performans je STOLICA.

3 Prvi iz serije ovakvih projekata „Spektralna analiza“ na izložbi „Prozirni horizonti“, 1998., Galerija DOB, Bgd.,  se bavi mogućnošću uspostavljanja likovnih odnosa uslojavanjem transparentnih industrijskih „juvidur“ folija štampanih u tri osnovne grafičke boje (magenta, cijan, i limun žuta) u sistemu repeticije 1 + 3 folije (crvena+3 žute, žuta+3

plave, plava+3 crvene,  crvena +3  plave, plava + 3 žute, žuta + 3 crvene) u formatu koji se poigrava zlatnim presekom samog standardnog grafičkog formata unutar svakog segmenta oponašajući spektralnu skalu.

 

 U toku bombardovanja sam pravila monumentalne intervencije u  pejsažu a potom i instalacije u verskim objektima. Koristila sam upotrebljene crepove cigle 4,5) kamenje, kožu i cveće 6/1), kanape sa sporogorećim papirima 6/2)

U galerijskim performansima i hepeninzima obavljala sam registraciju posetilaca putem kupona, razmenjivala poklone  sa publikom 7) predstavljala pseudo reklamne panoe kao i oglasni prostor za publiku-članove, korisnike-sponzore moje umetničke mreže BSN8, dijaprojekcije i video-radove 9), te originale ugovora sa galerijom i donatorske kupone 10). Kao kontrapunkt političkoj i ekonomskoj nestabilnosti i egzistencijalnoj nesigurnosti društva, postavljala sam organizovane sistematične kompozicije dobijenih predmeta, funkcionalnih i nefunkcionalnih ličnih stvari štampanih materijala i kulturnih artefakata.

     4)    5)     6)                   

4),5) Ratni Atelje, Dzanovo polje, 1999. projekat Isceljujuca umetnost (Nestabilna ravnoteza, 110x 85x60 cm; Zvezda7x7m)                                                                                         

6) 2000. Carbonart, Kraljev san, manastir Cipova, Moldavija

6/2 2000. Carbonart, 12 Apostola, manastir Cipova,  Moldavija

 

detaljnije o projektima 6/2)

Publika je isprovocirana da učestvuje u umetničkoj produkciji kroz interakciju sa poklonima i registracionim kuponima kojima se umetnik pozicionira i obezbeđuje sredstva za umetničku produkciju.

Nasumice izabranim isprintanim kuponima sa terminima kulturnih vrednosti se obeležavaju doneti darovi, čime se uzvraća posetiocu-darodavcu, mogućnošću da učestvuje kao umetnik izlagač u galeriji.

.

9) Izdvajam: 1997-2000. „Energija pitanja“, V Festival Video Medeja, nagrada za mlade autorke;

 

10) 2001.“Dnevnički zapis mužu u vojsku 5. maja u 3 h :14 min. „, Festival Videoarheologija, Bugarska

11) 2001. Galerija SULUJ, Bgd. CONTR'ACT ART:ART 4 FREE? Donatorska akcija sa registracionim kuponima na ulazu u galeriju kojom se komentariše pozicija umetnika kao profesionalaca i beleži publika (registracija).

 

 

Virtual Atelier, Contr'act art:art 4 free?,Galerija SULUJ, 2001. Beograd.

Contr'act art:art 4 free?, donatorski kupon na ulazu u galeriju koji je bilo obavezno popuniti i priloziti dobrovoljni prilog

Produkcija umetničkih situacija kao plod participacije publike podstaknuta je i istorijskom dokumentacijom kolekcijaličnih stvari jevrejskih ratnih zatočenika nacističkog logora Aušvic, koji sam imala prilike da posetim 1997. Ostaci materijalne kulture govore rečitije od svih potonjih antiratnih pamfleta i lamenatiranja nad Holokaustom.

Zatomljeni krici posmrtnih ropaca u gasnoj komori ostaju da lebde kao aura oko sad muzejskih eksponata, slika nagomilanih, odbačenih ličnih i porodičnih stvari kao svedočanstva tragičnih sudbina. Industrijski proizvodi napravljeni od ljudske kose i kože skinute sa leševa, ekstremno ukazuju na dijaboličnu društvenu krizu. Akumulacijom tuđe imovine, zlata sa vilica umorenih ljudi i drugih novostečenih ostataka otkinutog identiteta, proizvođen je “višak vrednosti” kao osnova utilitarne kapitalističke transakcije.

Beogradski buvljak na Cvetkovoj pijaci.

Gomilanje, sakupljanje, slaganje i uslojavanje su postali principi umetničkog oblikovanja sa nađenim ili stečenim elementima materijalne kulture. Radim na lokalitetu kao i u samoj galeriji. Produkcija umetničke inflacije kroz nezadovoljenu Želju (komunicirati i dobiti “feedback” od publike), direktnu Manipulaciju (provokacija i registracije publike) i ponuđenu Konzumaciju (recepcija umetničkog rada), pojavljuju se kao kontekst i kao konceptualna strategija koje objedinjuju različite projekte.

Buduci da ne postoji realno umetnicko trziste, smatram da je ispravno da sopstvena sredstva ne ulažem u realizaciju svojih radova, er sve sto mogu da usinim je samopozicioniranje i skupljanje nekakvih aprstraktnih bodova na lokalnoj sceni, ako tako nesto uopste i postoji. Ovaj stav je potkrepljen i cinjenicom da je “umetnost”, pa i savremena umetnost kao javna kulturna delatnost, vrednost, nacionalno znamenje itd., sredstvo za upošljavanje državnih službenika, galerista, novinara, kulturnih radnika i ostalih neumetnika koji žive od umetnosti! Kako mogućnost za realizaciju mnogih mojih projekata zavisi od sredstava institucija, donatora ili sponzora, trenutno koristim CGI i BSN kako bih ostvarila moguće projekte i podigla nivo kulturnih potreba društva. Koristeći se maksimom Pola Valerija: “Maksimum ograničenja pruža maksimum kreativnosti”, stvaram u limitiranim mogućnostima, svesna da dedalovska krila najbolje rezultate daju u pećini.  

BSN registracioni kupon

Bilbord sa izložbe BRANDch SERVICE, 2005

Zainteresovani mogu pronaći detalje o nerealizovanim i realizovanim projektima na www.gabrielavasic.com, kao i anketu, oglase, debate i linkove članova BSN-a. Dobrodošli u društvo nezavisnih gde postoji Umetnost kao Strategija Kulturnog Isceljenja!

HORROR VACUI KULTURNIH POTREBA

Trenutak u kojem shvatite da vaše stvaralaštvo ili bar onaj segment javnog prostora koji zauzimate kao izlagač, ne predstavlja samo vas (a u potpunosti nikako da vas pre-dstavi), postaje odlučujući u onome šta ćete predstaviti. Ako se uzme u obzir da su se „predstave“ smatrale bliže snovima nego životu, a umetnost se smatrala za iskustvo koje udaljava od života, preto-čena u formu koja je supstrat iskustva, osećanja, intuicije i saznanja, kakva su onda pitanja i problemi koje pokreću umetničke akcije Gabriele Vasić? U svojoj predstavi o umetnosti kao o načinu života kreativnih pojedinaca kojima umetnost znači promišljanje o životu i problemima umetnosti u eri tranzicije, Gabriela Vasić nastoji da umetničkom praksom potvrdi i svoj egzistencijalni status. Da živeti znači „živeti umetnost“ nije ništa novo u tzv. umetničkom meniju. Usamljeni umetnik, umetnik bez mecena i tržišta, bez podrške galerija, fondacija i institucija koje protežiraju umetnika, je umetnik, koji reći ćete, drži sve konce u svojim rukama. Utoliko njegova ume-

tnost postaje ogoljenija i on kao pojedinac, postaje institucija koja je odgovorna za svoju umetničku produkciju i svoj umetnički rang. U takvoj konstelaciji, umetnik je i menadžer, i dizajner, i organizator, i producent. U situaciji medijskog vakuuma, reklamožderskog marketinga i populizma, umetnost Gabriele Vasić, zaogrnuta simulatorskom tehnologijom propagande uspeva da izdizajnira paket uslužnog programa za publiku - korisnike - umetnike: BRANDch SERVICE!

U svetom trojstvu potrošnje, Brend-Dizajn-Roba su zamena za umetnički doživljaj.

Osnivanjem BSN-a (BRANDch SERVICE NETWORK, mreže kreativnih pojedinaca iz branše), kao servisa za promociju vizuelnih umetnosti, pozicije profesionalnosti, marketniške manipulacije i svako-dnevne stvaralačke prakse (umetničke, duhovno- telesne, zanatsko-manipu-lativne) se uvezuju. Socijalna akcija kao poziv za umetničku participaciju i propagandu savremene umetnosti. Povezanost unutar mreže kao samopozicioniranje, umrežavanje kao mera uspešnosti. Posredovanjem u prezentaciji umetnosti, uključeni su svi oni čiji rad doprino-si lepoti i zadovoljstvu, a umetnička vizija je zamenjena socijalnom poveza-nošću, mimo taksi, fondova, i poreza.

Umetnost kao simbolička praksa je oduvek bila označena zamenom za ono što nedostaje. Mesto praznine izaziva i horror vacui kulturnih navika i potreba, te je to i mesto odakle proističe vizija umreženog umetničkog društva, BSN-a.

Pseudo reklamni posteri STATUS +samostalna izložba BRANDch SERVICE, Galerija '73. Beograd 2005.mega biznis karte, format komercijalnih reklamnih postera: 44X64cm, CGI, digital print

U Galeriji je postojao raspored rada rukovodjen delatnostima po danima.Ponedeljak-posredovanje, utorak-sivenje i modeliranje, sreda- cas likovne kulture, cetvrtak- muzicke improvizacije sa gostima, petak- zvezdocitanje, subota- dizajn svetla, nedelja-fotografisanje

ponedeljak

utorak

sreda

cetvrtak

petak

subota

nedelja

©2005 Gabriela Vasic