IZLOŽBA: P.I.B. (Prodaj i babu! ili PUBLIC IMAGE BILL-BORED )
Multimedijalni interaktivan dogadaj sa video instalacijom i digitalnim printovima
AUTOR: GABRIELA VASIC
GALERIJA Remont
O autoru:
Mediji koje sam koristila u svom dosadašnjem radu su: crtež, slika, anketa, xerox, instalacije, ditalni print, video, performansi, multimedija. Temom recepcije umetnickog dela a u duhu relacione estetike bavim se vec poslednjih 5 god., ( kontrolom posetilaca na izložbama (4) putem kupona, donatorskih listica, oglasnih kupona ili anketa, a umetnickim pozicioniranjem u uslovima bez sredstava, tržišta i podrške mecena), vec 8 god., (izlažuci prostorne i lumino instalacije od folija i ogledala, redizajniranjem upotrebljenih crepova, cigala, kamenja, kanapa, cveca, uglja i sveca u kombinaciji sa ) ritualnim performansima u galerijama, sakralnim objektima i in situ . Od 2005. projektom BRANDch SERVICE, bavim se marketinškom manipulacijom u cilju promocije sopstvene profesije, problematizujuci sveto trojstvo potrošnje, Brend-Dizajn-Roba kao zamenu za umetnicki doživljaj. Više o stvaralaštvu Gabriele Vasic na www.gabrielavasic.com .
O umetnosti:
Umetnost, kao mogucnost za ostvarenje komunikacije nikad me nije ostavljla ravnodušnom. Ipak, nedostatak parametara recepcije umetnickog dela je evidentan u atmosferi nestimulisane produkcije, nedostatka kritike, podrške i tržišta u Srbiji. Ako je umetnost komunikacija, stvarati u Srbiji je „živeti uskracenost“. Umetnost kao nedostatak, ili zamena za „mesto“ koje nedostaje, postaje moj put. Za mene je umetnost ono delo ili cin koji aktivno provocira publiku da ucestvuje u umetnickoj produkciji i tako uspostavlja principe licne i kolektivne odgovornosti .
Buduci da na našoj sceni ne postoji komunikacija sa konkurencijom putem tržišta, kritike i javne reci, umetnicka scena u Srbiji je u nekoj vrsti vakuuma. Kao brend ona simulira svoj status i prezentuje nam jednu kvazi situaciju podržavajuci status quo postojecih institucija . „Da li je tržište ono što odreduje umetnicku vrednost, kako ono stimuliše ili ogranicava umetnicku produkciju“?, „Šta cini umetnicku scenu“?, „Ko je umetnicka publika“? , „Kako žive umetnici od umetnosti“? , samo su neka od pitanja koje moji novi projekti provociraju.
P.I.B.- Pozadina projekta:
Ukazivanje na nesiguran status mnogih profesija (od kojih je profesija kulturnih radnika i umetnika medu najnesigurnijima), u vremenu tranzicije, znaci nešto više od etikecije. U multimedijalnom projektu P.I.B., principom etiketiranja , svi postaju statusno izjednaceni, od službenika, preko ugostitelja, do umetnika i ostalih od kojih tekuca politika nalaže placanje poreza bez obzira da li za to postoje uslovi. Ukidanjem statusa samostalnih umetnika, država se legitimiše kao profitabilna tekovina u kojoj su svi podanici, a umetnost postaje komercijalna kategorija koja samu sebe proizvodi, svojim plasmanom na tržištu!? A gde je to umetnicko tržište u Srbiji? Za koga se zapravo, pravi umetnost u Srbiji? Kako opstati kao umetnik? I ako je to kulturna politika danas u Srbiji, da li je umetnik Perpetuum Mobile? Da, recice predstavnici vlasti! Iako bez klijenata, mecena i tržišta, umetnik je preduzetnik koji sopstvena sredstva ulaže u realizaciju svojih dela, ili je pak placenik neke institucije koja iz komercijalnih ili politickih razloga podržava odredeni projekat. Ukidanjem statusa samostalnog umetnika, ova nazovi demokratska vlast, koja navodno prati evropske trendove, je pokazala kojiko joj je bitna njena kultura, umetnicke vrednosti i kriticki otklon prema vladajucoj politici. Kažem, navodno, jer, evropska kulturna politika nije represivna vec podsticajna kako za nosioce kapitala, tako i za umetnicku elitu kojoj nije mandatirano da forsira komercijalnu produkciju. Utoliko pre, moj rad, koji mnogi godinama unazad nisu profesionalno pratili, stice aktuelnost.
Opis projekata:
Elementi projekta: 1) SCENA, video instalacija, 2) P.I.B., interaktivan video performans, 3) STATUS, bilbordi, 4) knjiga, 5) razglednice sa likovima umetnika, po 100 kom., (pitati DPC za sponzorstvo).
Izložba P.I.B. , kao multimedijalni projekat je nastavak mojih istraživanja o statusu umetnosti i umetnika u razlicitim kulturnim sredinama, baziranih na licnom iskustvu, anketama i intervjuima koje sam vodila sa publikom, kao i nekolicinom umetnika srednje generacije u toku poslednje dve godine u Srbiji. Sintetišuci dva razlicita modela komunikacije, direktne i interaktivne, odabrala sam bilbord, video i knjigu, kao javne posrednike o stavovima umetnika o umetnosti (projeka STATUS i V.I.P.-V.I.C.) kao jednosmernu, i interaktivan video performans (projekat P:I:B) kao dvosmernu komunikaciju.
PROJEKAT: P.I.B. (2004/06.), multimedijalni interaktivan dogadaj
Projekat P:I:B: je interaktivan multimedijalni dogadaj koji cine sledeci elementi : real time interaktivan video na zidu galerije , pracen video tekstom (etikete profesija), u toku otvaranja izložbe, postprodukcija dogadaja, video beam projekcija dogadaja u toku trajanja izložbe.
Opis: Kamera snima/portretiše publiku koja ulazi u galeriju. Kamera je ili postavljena na plafon ili je kamerman drži u ruci kadrirajuci portrete nailazece publike u toku otvaranja izložbe. U desnom uglu kod ulaza nalaze se kompjuter, dvd, druga kamera i video beam. Projekcija sa natpisima 44 profesije (poznanika koji ce doci na izložbu) se smenjuje prema random-nasumicnom izboru pripremljenog materijala u 12 kvadranata na centralnom zidu. Txt se otkucava u real time vremenu. Video signal sa kamere putuje do video miksete za kojom je operater i putem koje se reguliše pozicioniranje snimljenih glava posetilaca. Snimljeni portreti se odredeno vreme zadržavaju na jednoj poziciji na zidu da bi zaledenu sliku pratio tekst sa najmanje dve profesije. Zamenom natpisa u kvadrantu, jedna ista osoba stice razlicita svojstva, ona je etiketirana u paru profesija: PISAC-GROBAR, SLUŽBENIK-TONAC, UMETNIK-INVESTITOR, DIREKTOR-PROVODAŽIJA, KAFEDŽIJA-NOVINAR, NEZAPOSLENI-INTELEKTUALAC ... Ceo dogadaj je pracen staticnom kamerom i sniman na video recorder tako da zapis biva omogucen i po završetku otvaranja biva emitovan na desnom zidu galerije. Kamera omogucuje registraciju publike, a i u ovom radu, kao i potonjim , nastojim da energiju publike iskoristim za produkciju svog rada, njihovom svesnom ili nesvesnom participacijom, ukazujuci na kolektivnu odgovornost za produkciju kulturnih dogadaja.
Potrebno: dvd player, video beam, P.C. sa monitorom, video recorder, video mixer, dve dv kamere, 2 dv trake, 1 VHS traka, kablovi. Autor obezbeduje 2 trake i 1 dv kameru. Za video mixer i jednu kameru, potreban ili sponzor ili iznajmiti na jedno vece.
PROJEKAT: STATUS (2003/05.), digitalni print-BILBORDI, knjiga i razglednice
Galerija Remont, ulicni bilbordi (ulica, galerija)
Maj 2006.
Tretirajuci branšu kao „brend“, koristim se principom manipulacije marketinških agencija racunajuci na potrošacku pažnju konzumenata-publike.
Projekat STATUS je orjentisan ka nasumicnoj (ne)galerijskoj publici i studentima. Projekat je nastao kao rezultat isrtaživackog procesa kojim se ispituje položaj i znacaj umetnika za odredenu sredinu. Projekat STATUS je set od 8 digitalnih printova bilbord formata na kome su portreti sa izjavama umetnika koji deluju na podrucju Srbije i Evrope. Oni bi trebalo da budu postavljeni na razlicitim lokacijama grada, u toku trajanja izložbe, uz nekoliko reklamnih bilborda, sa podacima o izložbi, neposredno pre otvaranja izložbe.
Predstavljeni su portreti i iskazi intervjuisanih umetnika na teme: Šta je umetnicko delo, Kakav je status i položaj umetnika u Srbiji, Engleskoj, Nemackoj, Norveškoj, ... Intervjuisani umetnici (8) su snimljeni video kamerom, video zapis je digitalizovan, segmentiran i obradivan u Photoshop-u i potom printan i kaširan na pur peni. Izjave koje prate portreti umetnika su isecci iz video zapisa putem kojeg su umetnici intervjuisani u periodu od 2003/05. Za š tampu i postavku printova ce biti potrebna sredstava Grada iili sponzora. Osim ovoga, deo Status-a cini i serial od 8 textualnih prepisa intervjua i razglednice. Posebna knjižica sa intervjuima sa umetnicima namenjena studentima Univerziteta umetnosti koja bi se prodavala u Galeriji, knjižarama i Rektoratu Univerziteta umetnosti u Beogradu. Intervjuisani umetnici su: (2003.) John Muldrom, Ivona Pleskonja, Aleksandar Dimitrijevic, Filip Matic, (2004.) Tanja Ostojic, Uroš Đuric, (2005.) Gabriela Vasic, Vladan Jeremic. Knjižica bi sadržala 30 str. txta i 8 reprodukcija, na 120 g . ofset papiru ili dr. Za štampa intervjua i razglednica je potrebna podrška sponzora.
Projekat: „SCENA“, video inastalacija
1) ART MARKET je video intervju sa britanskim umetnikom Johnatanom Muldromom, gde on govori o tipovima umetnickih radova koji se prodaju na britanskom tržištu. Zapis je dokumentaran, bez rezova. Traje oko 11 min. TV na desnom zidu galerije.
2) Video P.I.B. jok! cine: dokumentarni foto i video zapisi u formi dokumetnarnog videa sa protestne sednice Koordinacionog tela umetnickih udruženja Srbije povodom odlaganja zakona o samostalnim umetnicima kao privrednicima, Cvijeta Zuzoric 23. avgusta 2005. Na snimku su: gužva, falš prijave koje kolege uzimaju sa poda i dr. materijali na kojima upravo radim. TV na levom zidu galerije.
3) „V.I.P.-V.I.C*“ (*communication), (2 min.) ide u lupu i projektuje se na podu galerije. Njega cini mreža sekvenci živopisnih šaka intervjuisane umetnice Tanje Ostojic, Photoshop crtež sa njenom izjavom: „Postoje ljudi (u Nemackoj) koji rade na nekim svojim istraživanjima i ne povladjuju ritmu brzine produkcije i ne izbaciju radove koji su vizuelno atraktivni.“ Rad je pracen mojom autorskom klavirskom muzikom snimljenom video kamerom i digitalizovanom u postprodukciji.
Potrebno: 3 dvd playera i 2 monitora, 1 video bim, i 2 nosaca zvuka. Gabriela Vasic: kamera, zvuk, muzika, montaža, Srdan Vasic: video postprodukcija, zahvalnošcu Studia Spinarts, Beograd.
Septembar, 2005. Beograd
Magistar slikarstva, Gabriela Vasic